Njegova priča vrlo je važna za ovo vrijeme i mjesto jer nosi duboke poruke o prihvaćanju, suživotu, hrabrosti, ljubavi i ispunjenju dječjeg sna. On je jedinstven fenomen koji je uspio nadvladati brojne predrasude, i to s osmijehom na licu. Otvorio je oči Slovenaca, napisao je poglavlje o uspjehu, a među nama je prosipao na stotine šarenih nijansi jer kaže da živimo na najljepšem komadu svijeta.
Sreli smo se u njegovom studiju koji je stvoren za svakog ljubitelja naočala. Ali Kemal Sossa došao nam je s jednom namjerom: poboljšati naš vid. Pozvao ga je prijatelj u svijetloputu zemlju koja je još uvijek previše netolerantna prema strancima. Nakon tri godine nagovaranja da posjeti tu državu džepnih snova, on ga je jednostavno uvjerio.
PRIRODA CIJELJENJA RANA
“Tek kad sam stigao, shvatio sam zašto ljudi govore da se u Sloveniju odmah zaljube. Ovo nije marketinški slogan, već činjenica. Već prva šetnja Ljubljanom i okolnim brežuljcima, uz jezera, rijeke i polja, uvjerila me je da bih ovdje mogao biti kod kuće. Ja sam Kurd, a u nasilnoj povijesti htjeli su nas okrutno prisiliti da ne pripadamo nikome, da nemamo svoj teritorij, čak ni u svojoj domovini. Odrastanje u Turskoj bilo je izazovno, a život na selu bio je težak i grub. Još uvijek nam nije dopušteno govoriti svoj jezik, a ljudi i cijela sela nestaju u požarima i planiranim pokoljima, koji ostavljaju duboke rane u duši. Srećom, nisam ih ispunio ljutnjom i bijesom, radije sam počeo njegovati ohrabrujuće osjećaje prema sebi i prirodi. Zato me je ovaj šareni šarmantni grumen tvoj osvojio u tren oka.” ispričao mi je o sudbonosnom susretu i ljubavi na prvi pogled koja je sve promijenila. Počeo je drugačije gledati na svijet: kroz nove ružičaste naočale. Doslovno.
POČEO JE KUCATI NA VRATA
Nakon nekolikodnevnog turističkog posjeta, vratio se u Istanbul, u svoj ustaljeni svakodnevni život. Ali pomisao na zelenu oazu između Alpa, Panonske nizine i Jadranskog mora nije mu davala mira. “Kao inženjer metalurgije, imao sam mnogo prilika za posao, ali klasična radna knjižica me nije zadovoljavala. Htio sam stvoriti nešto svoje što će pomoći ljudima. Budući da vjerujem u moć pozitivnih misli i iskrenih, dobrih namjera, za nekoliko tjedana dobio sam ponudu za poslovni izazov. Bio je investitor s južnog Balkana koji je želio kreativnog operativca koji će preuzeti posao negdje u Srednjoj Europi. Odmah sam pomislio na Sloveniju i predložio mu da probamo na ovom tržištu. Dok sam se osvrnuo, već sam stajao usred Ljubljane s nekoliko kofera.”
Od rane dobi želio je kroz svoj rad moći pomoći ljudima. Danas je sretan što to može činiti drvenim naočalama.
Sasvim sam, bez utjecajnih poznanstava. S idejom i željom. “Usredotočili smo se na prodaju naočala, sunčanih naočala i okvira za dioptrijske naočale, o čemu prije nisam imao pojma. Zato je pozvao nekoga iz lokalne industrije na suradnju i počeo kucati na vrata.” Mnoga su ostala zatvorena, ali nisam odustajao jer sam uporan. Većina se prvo trgnula kad me upoznala jer ne izgledam kao klasičan Slovenac. Ali to nije poljuljalo moje planove, jer nisam dopustio da količina melanina u mojoj koži definira moju osobnost. Još entuzijastičnije, dan za danom, posjećivao sam optičare u svim većim gradovima, a u kratkom vremenu počeli su se pojavljivati prvi rezultati, ocrtava svoje putovanje s gorkim, ali važnim uvidima o ljudima.
SVOJ ČOVJEK
Popis kupaca za njihove naočale rastao je iz tjedna u tjedan. Na polovici godine već je impresionirao 70 optičkih salona, a iako je to bila zarada njegovog izravnog pristupa, poslovni partner se s time nije slagao. “Bio je uvjeren da smo uspješni isključivo zbog artikala, pa je u korijenu prekinuo moju ideju o stvaranju vlastite linije naočala. Njegova odbacujuća reakcja natjerala me je da se zapitam zašto radim za nekoga drugoga kada mogu biti svoj šef. Rastali smo se prijateljski i započeo sam svoju priču. Brzo sam naučio slovenski jezik i osjećao sam se kao da mi je Slovenija domovina. Palo mi je na pamet da je došlo moje vrijeme i da trebam iskoristiti danu priliku. Od malih nogu bio sam vrlo vješt s drvom, jer smo se nakon rođenja u Agriju preselili u Izmir, među ovce, koze i krave, a kao sedmo dijete velike obitelji, morao sam se snaći ako sam htio igrati, pa sam trenirao obradu ovog organskog materijala. Vršnjaci, rodbina i učitelji primijetili su to i više puta tražili od mene da im nešto izrezbarem. Povrh toga, imao sam problema s vidom, a kako moja majka i ja nismo mogli pronaći prave naočale za moje lice, poigravao sam se idejom da sam napravim okvire. Čekao sam ovu priliku više od 25 godina i u Sloveniji sam počeo živjeti svoj dječji san.”
VOLI LJUDE
Zaprepastio ga je kad je shvatio da se nalazi u zemlji drveta. “Okružen sam tisućama nijansi boja, ljudi su na prvi pogled nepovjerljivi, ali jednom kad te prihvate, osjećaju da si njihov, i bilo bi glupo ne kombinirati sve ovo u jedan sjajan proizvod. Već sam malo znao o dobavljačima i bilo je vrlo jasno da se druge boje osim crne, smeđe i sive teško mogu naći na okvirima. Otputovao sam u Južnu Koreju, gdje su me ljubazno poslali na jug zemlje, jer tamo ima majstora za obradu drveta. Svidjela im se moja ideja i razvili smo visokokvalitetne i funkcionalne naočale. Zaboravio sam spomenuti da sam u Sloveniju došao tek nešto malo više od godinu dana prije početka pandemije, ali me ni globalna kriza nije zaustavila. U kratkom vremenu gotovo svaki optičar u našoj zemlji znao je za marku Sossa,” kaže strastveno ponosni tvorac. “Ovo je moja beba, moja ljubav. Volim ljude, i ono što sugovornici mogu osjetiti. Jedan od mojih najvećih klijenata nedavno mi se povjerio: ‘Znaš, Ali, kad sam te prvi put vidio s tom aktovkom u ruci, mislio sam da ćeš odustati za šest mjeseci. Nakon tri godine, uglavnom prodajem tvoje naočale’,” šaljivo se smiješi.
PRIRODA JE TAKOĐER PUNA NIJANSI
“Nisam tražio ime u nekim izvedenicama, već sam krenuo od sebe, od svojih korijena, zato je obiteljsko prezime Sossa ujedno i ime brenda,” kaže kad počinje objašnjavati značenje logotipa. “Naš zaštitni znak je cvijet lotosa koji se sastoji od tri S koja se uzdižu prema nebu. Oni rastu kako raste moj posao. Unajmio sam izvrsne dizajnere, jednog u Francuskoj, i drugog u Italiji, a sada smo u kontaktu s nekim iz Njemačke. Dobro je imati različite poglede jer ljudi su jači kad radimo zajedno. Već smo previše podijeljeni po izgledu, vjeri, spolu i svačemu drugome, pa nastupam na ujedinjujući način,” naglašava i daje naslutiti da ga kao inženjera zanima napredak. “Kupci to cijene. Nisam bio zadovoljan prvim uzorcima, pa sam počeo dodavati, poboljšavati okvire i kombinirati drvo s titanijem i platinom kako bi bio još izdržljiviji. Uključili smo i druge materijale, prije svega boje, boje, boje. Po tome smo poznati i već smo prisutni u pet zemalja. Netko mi je rekao da sam donio boje u Sloveniju. Doslovno, jer za početak moj ton kože je već tamniji, a kao društvo, trebamo raznolikost, da sve ne bude previše monotono. Pogledajte prirodu, tamo je sve puno nijansi. Možete li je zamisliti samo bijelu, crnu, smeđu i sivu? Vjerojatno ne bismo bili toliko uzbuđeni i opušteni tijekom šetnji,” ističe ono što bi nas trebalo povezivati, a ne razdvajati.
S LJUBAVLJI NAD RACIZMOM
“Moji sunarodnjaci u Turskoj bili su zaprepašteni onim što sam postigao u drugačijem kulturnom okruženju. Mnoge stvari u sustavu koji nam diktira tempo mene uznemiravaju. Posebno me slome politička tiranija, nejednakost među nama i mržnja. Mogao sam se oduprijeti nasilju nasiljem, ali to nije odgovor. Radije mijenjam društvo u skladu s prirodom, s drvom i bojama. Da samo znamo slušati prirodu, poštivati je, njegovati je i cijeniti, danas se ne bismo bavili klimatskim promjenama i stalnim krizama. Mnogi Slovenci se pitaju kako sam uspio kao stranac, kako sam prebrodio rasističke primjedbe, podcjenjivanje… Nije lako kada te netko procjenjuje po izgledu i svakodnevno osjećaš prezirne poglede. Na njih više ne reagiran. Svatko je ono što radi i misli. Ako vidiš ljepotu u nekome, to je ljepota u tebi, isto vrijedi i za ružno, loše. Za sve moraš imati nadu, interes i želju. Onda dolazi naporan rad, i prema svim zakonima fizike, trebao bi uspjeti. Naravno, nema određenog vremena kada, ali ako odustaneš, onda to dovoljno jako ne želiš. Nekome se može činiti da je put do uspjeha trnovit, zahtjevan i težak, a siguran je da će mu biti lakše ako svoju energiju usmjeri na okrivljavanje ljudskih naravi. Tražit će razlog svoje nesreće u tuđoj sreći. Takva će se osoba brzo izgubiti u tami negativnih misli. Ali čovjeku je za njegovo postojanje potrebno svjetlo, a za dobrobit boje. One nas dočekuju na svakom koraku i čine naše živote boljima. Samo ih moramo vidjeti, kroz naočale ili bez njih,” zaključuje mudrom misli i inspiracijom da postanemo najbolji što možemo biti.
Tomaž Mihelič, FOTOGRAFIJA: PERSONAL ARCHIVE – LINK DO ČLANKA
